Smrt stvarnosti - Zeljko Kalinic

KO KONTROLIŠE ONO U ŠTA VJERUJEŠ DA JE ISTINA?

’Šta ako su dokazi koji potvrđuju tvoju krivicu savršeni, a svaki od njih je laž?’

Dr Danijel Vos proveo je dvadeset pet godina proučavajući ljudski um. Kao kognitivni psiholog, razumije jednu uznemirujuću istinu bolje od većine ljudi: ’Sjećanje nije snimak.’

Vrijeme, emocije, sugestija, očekivanja i sjećanja drugih ljudi mogu ga izobličiti. Ali Danijel je oduvijek vjerovao da ispod svih tih izobličenja stvarnost ipak ostaje. Nešto se dogodilo. Neko je tome svjedočio. Negdje postoji dokaz. A onda mu u elektronsko sanduče stiže anonimni video. Na njemu se vidi kako Danijel ubija čovjeka. Žrtva je nepoznat čovjek. Mjesto mu je potpuno strano. Danijel ga nikada nije sreo i nikada nije bio na mjestu koje se vidi na snimku. Mora da je deepfake.

Postoji mrtvo tijelo. Danijelovi otisci prstiju nalaze se na oružju kojim je ubistvo počinjeno. Snimci nadzornih kamera postavljaju ga na mjesto zločina. Njegov telefon naizgled potvrđuje njegovo kretanje. Račun iz restorana i transakcija bankovnom karticom uspostavljaju vremensku liniju. Svjedok tvrdi da ga je vidio. Svaki dokaz priča istu priču. Danijel je ubica.

’Kako ljudska bića odlučuju šta je istina?’ ’Ljude ne morate prisiliti da povjeruju u laž.’ Dajte im dovoljno dokaza. Ponavljajte je dovoljno često. Okružite je dovoljnim brojem potvrda. I na kraju bi mogli početi da vjeruju u nju sami. Ako ne možete vjerovati svojim sjećanjima... Ako fotografije mogu lagati... Ako se dokumenti mogu promijeniti... Ako se snimci mogu proizvesti... Ako se svjedoci mogu ubijediti... I ako se milionima ljudi može prikazati ista vještačka stvarnost sve dok je ne počnu pamtiti kao istinu...

’Šta tada ostaje od stvarnosti?’ Šta se događa s pravdom kada se krivica može proizvesti? Šta se događa s identitetom kada se sjećanje može prepisati? Šta se događa sa slobodnom voljom kada se vašim uvjerenjima može manipulisati, a da toga niste ni svjesni? I šta se događa s istorijom kada sama prošlost postane promjenjiva?

Danijel je mislio da istražuje ubistvo. Pogriješio je. Istraživao je smrt nečega mnogo temeljnijeg: ’vjerovanja da stvarnost postoji nezavisno od onoga u šta vjerujemo.’ Jer krajnja moć nije u tome da kontrolišete ono što ljudi rade. ’Već da kontrolišete ono u šta vjeruju da je istina.’ A kada laž postane nerazlučiva od stvarnosti, pitanje više nije:

’KO LAŽE?’

Već:

’KO KONTROLIŠE ONO U ŠTA VJERUJEŠ?’